Docent Jurica Babić sudjelovao je na Erasmus+ seminar o internacionalizaciji visokog obrazovanja pod nazivom „International Strategies for Higher Education“, održanom od 12. do 15. lipnja 2022. godine u Veneciji u Italiji. Navedena aktivnost je sufinancirana kroz Aktivnost osposobljavanja i suradnje u okviru programa Erasmus+ koji provodi Agencija za mobilnost i programe EU.
Domaćin seminara bilo je Sveučilište u Veneciji Ca' Foscari koje je organiziralo seminar s Erasmus+ nacionalnim agencijama iz Italije, Njemačke i Francuske te uz podršku nadležnog ministarstva u Italiji. Razmatrane su sljedeće teme:
- sinergija između izvora financiranja i akcija programa;
- proces prilagodbe obrazovanja i proučavanje učinka internacionalizacije na različita područja (primjerice tržišta rada); te
- uklanjanje prepreka u mobilnosti.
Više od 100 pripadnika visokoškolskih institucija iz 16 zemalja EU aktivno je sudjelovalo u proizvodnji materijala koji se mogu preuzeti na službenim stranicama talijanske nacionalne agencije Erasmus+ INDIRE.
Docent Babić bio je jedan od dvoje sudionika iz Hrvatske koji je sudjelovao na seminaru te predstavljao FER. Sudjelovao je u radnoj skupini koja je diskutirala o digitalizaciji i inovativnim metodama učenja i podučavanja.
Više o radnoj skupini, raspravi i zaključcima, provjerite u nastavku obavijesti.
Fotografije: Erasmus+ Indire: web i Facebook stranica
Skupinu je koordinirala Lena Gieseke iz njemačkog sveučilišta Film University Babelsberg Konrad Wolf dok je izvjestitelj o zaključcima radne skupine bio Gideon Liehr iz njemačke nacionalne agencije DAAD. Velik je naglasak bio stavljen na utjecaj pandemije COVID na proces digitalizacije visokoškolskog obrazovanja. Zaključeno je kako je kod većine sudjelujućih visokoškolskih ustanova udaljeno učenje bilo improvizirano i nestandardizirano zbog čega je u određenoj mjeri patila kvaliteta nastave. Dodatno, neki su fakulteti imali problem s infrastrukturom, posebice oni čija je nastava zbog prirode posla izuzetno praktična, npr. medicina. Istaknuti su izazovi, specifično nedostatak izvora financiranja, vezani uz nabavu specijalizirane programske potpore (npr. simulatori) koji su nadomještali praktični rad za vrijeme restrikcija uzrokovanih pandemijom. Povezano s tim, istaknut je ne samo izazov kapaciteta na razini institucije već i na razini samog studenta. Iako digitalizacija zbog svoje sveprisutnosti nudi mogućnost uključivanja, ne valja zaboraviti kako postoje studenti s manje mogućnosti kojima treba dodatna podrška, pa tako i financijska. Primjerice, više je institucija navodilo primjere vrlo kvalitetnih studenata koji su u početku pandemije ostali zakinuti jer nisu imali računala i/ili Internet za praćenje udaljene nastave. Kod vrlo popularne teme „fizička nastava ili udaljena nastava“, više manje svi su sudionici suglasni kako niti jedan niti drugi modalitet izvedbe nastave sam po sebi nije optimalan te da bi trebalo pronaći model u kojem fizička i udaljena nastava koegzistiraju te se nadopunjuju u visokoškolskom obrazovanju.
Kako god, čitava situacija sa „prisilnom“ digitalizacijom za vrijeme pandemije je označena kao „sreća u nesreći“ budući da je ista potaknula primjenu inovativnih metoda učenja, podučavanja i komunikacije (npr. udaljeno učenje, kombinirano učenje, fleksibilnost u komunikaciji putem videokonferencijskih alata). Općenito prevladava razmišljanje kako će visokoškolske institucije nastaviti koristiti dobre prakse postignute za vrijeme pandemije ali otvoreno je pitanje u kojim točno modalitetima (npr. fizička nastava, udaljena nastava, korištenje digitalnih materijala kao nadopuna fizičkoj nastavi) kako bi visokoškolsko obrazovanje dugoročno bilo uspješno.
Sudjelovanje docenta Babića na seminaru je sufinancirano sredstvima Europske unije.
Pristupačnost